Menadžment
Dušan Bajatović, inženjer elektrotehnike i diplomirani ekonomista. Rođen je 1967. godine. Vlada Republike Srbije 23. oktobra 2008. godine imenovala ga je za generalnog direktora Javnog preduzeća „Srbijagas“. Bajatović je i poslanik u Narodnoj Skupštini Republike Srbije.
U maju 2009. godine, u ruskom letovalištu Soči, generalni direktor JP „Srbijagas“ Dušan Bajatović potpisao je sa predsednikom Upravnog odbora kompanije „Gasprom“ Aleksejom Borisovičem Milerom Osnovni sporazum o saradnji za projekat „Južni tok“ na teritoriji Srbije. Nekoliko meseci kasnije, prilikom posete ruskog predsednika Dmitrija Medvedeva Srbiji, Bajatović i Miler u Beogradu potpisuju Ugovor o formiranju zajedničkog preduzeća za Podzemno skladište gasa Banatski Dvor i Memorandum o gasovodu „Južni tok“. Novembra 2009. godine u Švajcarskoj osnivački akt zajedničkog preduzeća Srbijagasa i Gasproma „Južni tok Srbija“ generalni direktor Srbijagasa Dušan Bajatović potpisuje sa direktorom projekta „Južni tok“ u kompaniji „Gasprom“ Pavelom Oderovim. Početkom februara 2010. godine u Banatskom Dvoru potpise na osnivački ugovor zajedničkog preduzeća za podzemno skladište gasa stavili su Dušan Bajatović i direktor kompanije „Gasprom Germania“ Andrej Birjulin. Na zasedanju Evropskog biznis kongresa u junu 2010. godine u Kanu, direktor Srbijagasa izabran je za člana Predsedavajućeg Komiteta ove asocijacije, koja okuplja 117 kompanija iz 23 evropske zemlje.
U ranijoj profesionalnoj karijeri Dušan Bajatović više puta je biran na odgovorne dužnosti u državnim organima – bio je poslanik i šef odborničke grupe Socijalističke partije Srbije u Skupštini Državne zajednice Srbija i Crna Gora, zatim u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, kao i u Skupštini Autonomne Pokrajine Vojvodine. Takođe, bio je i potpredsednik Izvršnog veća Vojvodine, član Izvršnog odbora Regionalne privredne komore Novi Sad, generalni sekretar Omladinskog saveza Srbije, kao i član brojnih drugih društvenih organizacija i stručnih institucija. Osnivač je i raniji direktor Televizije Most u Novom Sadu. Od juna 2019. godine Dušan Bajatović je i generalni direktor Fudbalskog kluba „Vojvodina“ Novi Sad.
Govori engleski i ruski jezik.
Blaženka Mandić je diplomirani ekonomista. Rođena je 1962. godine u Karlovcu (Hrvatska). Diplomu Ekonomskog fakulteta u Osijeku stekla je 1985. godine. Poseduje sertifikat ovlašćenog računovođe. Od 1985. do 1994. godine radila je na poslovima šefa računovodstva. Od 1994. do 2013. godine zaposlena kao finansijski direktor kompanije „Stylos“ Novi Sad. 2013. godine imenovana je za zamenika generalnog direktora JP „Srbijagas“. Na toj funkciji se i trenutno nalazi. Poseduje dugogodišnje profesionalno iskustvo u oblasti ekonomskih poslova i upravljanja u privredi. Udata je i ima jedno dete.
Mr Milan Đukić je rođen u Novom Sadu 1974. godine. Po struci je magistar pravnih nauka. Osnovne studije je završio na Univerzitetu u Novom Sadu na Pravnom fakultetu, a 2005. godine završio je specijalističke studije „Pravo energetike” na Pravnom fakultetu u Beogradu. 2011. godine je položio pravosudni ispit, a 2014. godine magistrirao sa tezom „Ugovor o prodaji prirodnog gasa”.
2000. godine zapošljava se u “Naftnoj industriji Srbije, NIS-gas”, odakle 2005. prelazi u JP „Srbijagas” gde i danas radi. Prvobitno obavlja funkciju direktora sektora pravnih i kadrovskih poslova, a od januara 2015. je na mestu izvršnog direktora Funkcije za pravne, kadrovske i opšte poslove.
Član je Radne grupe za Restrukturiranje JP „Srbijagas“. U svom dosadašnjem radnom iskustvu bio je angažovan kao član komisije na međunarodnom tenderu za izbor izvođača radova celokupnog projekta „South Stream” u Srbiji, zatim kao član Radne grupe za realizaciju projekta „South Stream Serbia”. Rukovodilac projekta rešavanja imovinsko pravnih odnosa na trasi magistralog gasovoda „Bugarska granica-Granica Mađarske“, kao i gasovoda: magistralni gasovod „Aleksandrovac-Kopaonik-Raška-Novi Pazar-Tutin“, magistaralni gasovod „Beograd-Valjevo-Loznica“, magistralni gasovod „Vranje-Bujanovac-Preševo-Granica Sev. Makedonija“.
U profesionalnoj karijeri bio je predsednik Upravnog odbora „Gas-Promet Pale“, predsednik Nadzornog odbora „Agroživ a. d.” iz Žitišta, predsednik Nadzornog odbora „Institut za kardiovaskularne bolesti Vojvodine” Sremska Kamenica, kao i član UO „Srpske fabrike stakla” i „MSK Kikinda“. Trenutno je predsednik NO „Specijalna luka Pančevo”.
Krajem 2019. godine preuzima funkciju VD generalnog direktora „Novi Sad-Gas“.
Od 2007. do 2022. godine bio je predsednik Rukometnog kluba „Vojvodina” koji je u tom periodu ostvario niz zapaženih rezultata u Srbiji, regionalnoj SEHA GAZPROM ligi, i evropskim EHF takmičenjima, uključujući i 19 domaćih trofeja, kao i 9 vezanih titula državnog prvaka Srbije.
Sa RK „Vojvodina” dobio je Novembarsku povelju Grada Novog Sada i priznanje „Hello Awards 2014”, kao i prestižnu „Spartakovu nagradu” za 2015. godinu.
Dobitnik je Hilandarske povelje 2016. godine.
Govori engleski jezik.
Oženjen je i ima dvoje dece.
Ljiljana Vudraković je diplomirani ekonomista. Rođena je 1972. godine u Novom Sadu. Diplomu Ekonomskog fakulteta u Subotici, Odeljenja u Novom Sadu, na Odseku Unutrašnja i spoljna trgovina“, stekla je 1995. godine. Pored navedenog poseduje sledeće licence: broker za trgovanje hartijama od vrednosti i drugim tržišnim materijalom, ovlašćeni računovođa, sudski veštak za ekonomsko-finansijsku oblast, uža specijalnost knjigovodstvo-računovodstvo.
Svoje profesinalno iskustvo sticala je u privredi i finansijskim organizacijama, obavljajući poslove iz ekonomsko-finansijske oblasti na rukovodećim radnim mestima.
Pre početka rada u Javnom preduzeću “Srbijagas” obavljala je funkciju finansijskog direktora u a.d. “Albus” Novi Sad.
Od 2012. godine zaposlena je u Javnom preduzeću “Srbijagas” u Funkciji za finansijske poslove. Pored redovnog posla aktivno učestvuje u radu stručnih timova. 2015. godine imenovana je za Izvršnog direktora za finansijske poslove.
Član je Saveza računovođa i revizora Srbije.
Udata je i ima dvoje dece.
Dragan Vučur je diplomirani mašinski inženjer. Rođen je 1964. godine.Diplomu Mašinskog fakulteta Univerziteta u Mostaru stekao 1991. godine. Stručni ispit za projektovanje i izgradnju položio 1994. godine u Beogradu, a godinu dana kasnije završio i Stručni ispit za tehničko rukovođenje gasovodnim sistemom,specijalističke studije „Pravo u enegetici“ završio na Beogradskom Pravnom fakultetu 2005. godine. Po završetku studija godinu dana radio u preduzeću „Promag“, Sarajevo (BiH), na projektima izgradnje gasovodnih objekata u Vojvodini. Od 1992-2005. godine radio na više odgovornih funkcija u preduzeću „NIS-Gas“, na poslovima Inženjera za distribuciju prirodnog gasa, zatim Rukovodioca Službe transporta prirodnog gasa, tj. Tehničkog rukovodioca RJ „Metangas“ Pančevo i Upravnika ove Radne jedinice. Od 2002-2005. godine bio je Rukovodilac Sektora distribucije prirodnog gasa u „NIS-Gas“-u, a od juna 2005. godine do oktobra, kada je restrukturirana Naftna industrija Srbije, bio je Pomoćnik direktora zadužen za tehničke poslove, odnosno Tehnički direktor. Od osnivanja JP „Srbijagas“ do januara 2006. godine radio je na mestu Pomoćnika direktora u Sektoru distribucije, a zatim odlazi u Agenciju za energetiku Republike Srbije, gde učestvuje u kreiranju većine najvažnijih dokumenata za funkcionisanje tržišta prirodnog gasa. Od juna 2006. do aprila 2008. godine radio je u Naftnoj industriji Srbije, i to na funkcijama Pomoćnika izvršnog direktora NIS-Petrola zaduženog za razvoj i investicije, zatim kao Zamenik izvršnog direktora NIS-Petrola, da bi u avgustu 2007. bio imenovan na funkciju Izvršnog direktora NIS-Petrola. Od aprila 2008. godine nalazi se na mestu Izvršnog direktora za komercijalne poslove Javnog preduzeća „Srbijagas“, gde aktivno učestvuje u početku primene Tarifnog sistema, kao i u procesu reorganizacije trgovačkog dela kompanije, u skladu sa evropskim direktivama i Ugovorom o energetskoj zajednici.
Profesionalno iskustvo stekao je i u intenzivnom radu na gasifikaciji Vojvodine i saradnji sa lokalnim samoupravama i distributerima, edukaciji kadrova u oblasti gasa, učešću u izradi Zakona o energetici i podzakonskih akata, koja tretiraju oblast prirodnog gasa, saradnji sa stranim i domaćim konsultantima u kreiranju tržišta prirodnog gasa u Republici Srbiji, učešću u radu na projektu unapređenja poslovnih procesa sa kompanijom „Royal Dutch Shell“ na reorganizaciji NIS-a, kao i učešće u projektu „Harmonizacija legislative i tehničke regulative zemalja jugoistočne Evrope na bazi DVGW normi i preporuka“. Učestvuje u radu Radnog komiteta za distribuciju WOC 4 Međunarodne gasne unije i radi na realizaciji plana implementacije Ugovora o osnivanju energetske zajednice u oblasti socijalne politike i zaštite ugroženih potrošača.
Član je nekoliko međunarodnih i domaćih profesionalnih organizacija, među kojima Udruženja za gas Srbije, Udruženja za naftu i gas (YUNG), „Geneva Gas Centre“ i Međunarodnog udruženja za gas (IGU).
Govori engleski, a služi se i ruskim jezikom.
Oženjen je i ima dvoje dece.
Jovica Budimir je diplomirani mašinski inženjer. Rođen je 1966. godine. Diplomu Mašinskog fakulteta u Novom Sadu, smer Hidropneumatska tehnika, stekao je 1994. godine. Poseduje lične Licence za projektovanje (broj 330S93506) i izgradnju (broj 430236503) gasovodnih objekata. Profesionalno iskustvo započeo u Termoelektrani-toplani Novi Sad, gde je od 1994-1996. godine radio na održavanju kotlovskog i turbinskog postrojenja. U preduzeću NIS-Gas, pravnom prethodniku Javnog preduzeća „Srbijagas“ radio je od 1996. godine i to na sledećim poslovima: Stručnog nadzora na izgradnji gasovodnih objekata, rukovodioca Odeljenja u Službi investicija, rukovodioca Službe investicija, direktora Sektora za investicije OD Novi Sad, a 2006. godine imenovan je na funkciju Izvršnog direktora za investicije. Trenutno obavlja i funkciju Izvršnog direktora Operatora transportnog sistema OTS-a.
Najznačajniji objekti, na kojima je vodio stručni nadzor i investicionu izgradnju, između ostalih, su: Razvodni gasovod visokog pritiska Gospođinci-Sombor, u dužini od 85 km, DN 400, investicione vrednosti 10 miliona evra, zatim Razvodni gasovod visokog pritiska Gospođinci-Futog, dužina 31 km, DN 400, investicione vrednosti 5 miliona evra, Glavne merno-regulacione stanice Sombor, Vrbas, Kula, Rumenka, Apatin, izgradnja prelaza ispod Dunava HDD metoda, u dužini od 4 km, DN 750, investicione vrednosti 4,5 miliona evra, kao i izgradnja distributivnih gasnih mreža u Crvenki, Apatinu itd.
Član je Međunarodne gasne unije od 1997. godine i aktivno učestvuje u radu Komiteta WOC 5 – primena gasa.
Govori engleski jezik.
Oženjen je i ima dvoje dece.
Milan Zdravković je diplomirani mašinski inženjer. Rođen je 1964. godine u Beogradu. Nakon završene Matematičke gimnazije, diplomu Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, vazduhoplovni odsek, stekao je 1991. godine. Profesionalno iskustvo započeo je tokom izrade diplomskog rada u Tehničkoj operativi Jugoslovenskog aerotransporta zaključno sa početkom 1992. godine kada zasniva radni odnos u LOLA Institutu, u to vreme zvaničnom IBM centru kompetencije visokih tehnologija za Jugoistočnu Evropu. U periodu 1992 – 1998 godine angažovan je kao stručni saradnik na CIM sistemima (kompjuterom integrisana proizvodnja) u okviru čega je rukovodio brojnim projektima primene složenih softverskih sistema projektovanja industrijskih elektromašinskih sistema. U periodu 1998 – 2002 godine u LOLA Institutu nalazi se na poziciji direktora marketinga i rukovodioca projekata. U preduzeću NIS-Energogas, pravnom prethodniku Javnog preduzeća „Srbijagas“, radi od 2002. godine na mestu Rukovodioca Radne jedinice Razvoj, da bi osnivanjem JP „Srbijagas“ 2005. godine imenovan na mesto direktora Sektora Razvoj OD Beograd. Tom prilikom obavlja poslove pripreme, izrade planova i programa gasifikacije teritorijie Srbije. U periodu od 2014-2017. bio je na mestu pomoćnika generalnog direktora za ekonomiku, a od 2017. godine je izvršni direktor Funkcije Operatora distributivnog sistema.
Član je Međunarodne gasne unije (IGU) – programske radne grupe A – Održivi razvoj, gde je tokom svog višegodišnjeg angažovanja dobitnik dva priznanja. Počasni je pridruženi član grčkog Instituta za energiju jugoistočne Evrope (IENE). Rukovodilac je DVGW radne grupe RG6 – Projekat harmonizacije zakonske i tehničke regulative u gasnom sektoru jugoistočne Evrope. Član je više radnih grupa u okviru saradnje sa Sekretarijatom Energetske zajednice kao i institucijama Evropske komisije..
Govori engleski i služi se nemačkim jezikom.
Oženjen je i ima dvoje dece.
Nadzorni odbor
Prof. dr. Muamer Redžović je doktor ekonomskih nauka, čija je uža specijalnost – menadžment i organizacija. Završio je Ekonomski fakultet u Nišu, gde je i magistrirao i odbranio doktorsku tezu pod nazivom „Holistička organizacija menadžmenta poslovnog sistema“. Rođen je 1955. godine u Novom Pazaru. Rešenjem Vlade Republike Srbije od 11. februara 2016. godine imenovan je za predsednika Nadzornog odbora JP „Srbijagas“. Trenutno je prorektor Univerziteta u Novom Pazaru i redovni profesor na Katedri za menadžment i organizaciju. Sa najvišom ocenom završio je i Školu Rezervnih oficira u Bileći, kao najbolji pitomac u klasi.
Od 2013-2014. godine prof. dr Muamer Redžović bio je predsednik Upravnog odbora Nacionalne agencije za regionalni razvoj, od 2014-2015. godine bio je direktor, kao i predsednik Upravnog odbora Agencije za privatizaciju i predavač na Beogradskoj poslovnoj školi, i to na predmetu Strategijski Finansijski menadžment (na specijalističkim studijama). Od 1991-1995. godine bio je generalni direktor fabrike obuće „RAS“ Novi Pazar, a potom generalni direktor „BK-TRADE“ Moskva. U Rusiji je bio i generalni direktor preduzeća „TRADE CONSTRUCTION“, a u Kanadi zamenik predsednika kompanije „BK Family holding“. Od 1999-2012. godine radio je kao prorektor za razvoj na Univerzitetu u Novom Pazaru, zatim generalni direktor preduzeća „Evropa“ Novi Pazar, predsednik Upravnog odbora fabrike „Polet“ iz tog grada, kao i regionalni menadžer beogradskog „Vetfarma“. Bio je i šef tima „Telekoma Srbije“ za telefonizaciju mrežne grupe 020, direktor „EU – Inkoteks“ Niš i direktor Redeka, takođe iz Niša.
Prof. dr Muamer Redžović radio je na brojnim projektima uvođenja savremene organizacije i sistematizacije novog menadžmenta u više preduzeća, među kojima: „RAS“, PD „Evropa“ i AD „Polet“ iz Novog Pazara, „MKT“ Moskva, „BATT“ Alma Ata, Kazahstan, „Sibirgas“ Toboljsk itd. Takođe, učestvovao je i u projektima izgradnje i puštanja u rad zdanja Centralne banke Ruske Federacije, od ideje do realizacije bio je iza projekta kompenzacionih poslova radi naplate potraživanja za utrošenu struju kod dužnika u Rusiji, a njegovo ime stoji i iza projekata organizacije trgovinskih lanaca kroz kompenzacione poslove na Kubanjskoj oblasti u RF. Učestvovao je i u organizaciji i sprovođenju projekta fiksne telefonizacije mrežne grupe „020“ Telekoma Srbije. Radio je i na izradi biznis planova i ekonomske opravdanosti za: mobilnu telefoniju Kirgizije, Univerzitet u Jakutiji, Rusiji, Aerodrom Vnukovo, Trgovinski lanac Kubanj u Krasnodaru, aerodrom i sportsko rekreatirni centar u Uzbekistanu.
Prof. dr Muamer Redžović govori pet jezika: ruski, nemački, italijanski, egleski i turski. Oženjen je, otac dvoje dece i deda troje unučadi.
Vesna Rakočević, član
Veljko Kovačević, član
Goran Medaković, član
Veljko Milošević, član
Struktura zaposlenih
Javno preduzece “Srbijagas” ima 1.105 zaposlenih. U kvalifikacionoj strukturi zaposlenih u JP “SRBIJAGAS”, Novi Sad najviše ima zaposlenih sa visokom stručnom spremom (ukupno 478 zaposlenih ili 43,3%), zatim sa srednjom stručnom spremom (ukupno 376 zaposlenih ili 34%), slede zaposleni sa višom stručnom spremom (ukupno 100 zaposlenih ili 9,0%), potom kvalifikovani radnici (ukupno 89 zaposlenih ili 8,1%), visoko kvalifikovani radnici ( 36 zaposlenih tj. 3,2%) nekvalifikovani radnici (14 zaposlenih ili 1,3%) i polu-kvalifikovani radnici (12 zaposlenih ili 1,1%).
Pregled zaposlenih po kvalifikacionoj strukturi u JP „Srbijagas“ Novi Sad na dan 31.12.2016. godine
Kompanija raspolaže dobrom kadrovskom osnovom, objedinjuje znanja i iskustva stečena dugogodišnjim radom pre svega u oblasti transporta i distribucije, kao i skladištenja prirodnog gasa i javnog snabdevanja. Neprekidno unapređujući poslovnost, odnosom punim poštovanja, stiče se poverenje i neguje pripadnost zajedničkim ciljevima.